Dramiševo – u mom srcu Hercegovina Ništa u meni ne izaziva tako duboke emocije kao Hercegovina, zemlja mojih korijena. Ništa u meni ne izaziva takvo razočarenje kao eventualni neodlazak ljeti u Hercegovinu, gdje moja rodbina sa nježnošu doživljava moju ljubav prema našem selu. A gdje je naše selo? E pa, na izlazu iz Mostara se […]
Bili smo treća godina fakulteta kada smo išli na ekskurziju u Poljsku. Vodio nas je profesor Aždajić, koji je u to vrijeme predavao engleski na većini fakulteta i koji je bio urbana legenda, čovjek kakve sada rijetko upoznajemo. Pričao nam je putem o Poljskoj i prijateljima koje godinama poznaje i koje će posjetiti u Krakovu. […]
Adis i ja smo nekako kliknuli na prvu. Tim sa kojim smo radili obilježio nas je trajno, radili smo dobro, a družili se puno bolje. Adis i ja smo imali posebnu strast za priče i razne životne situacije. On je pamtio i prepričavao moje, a ja upijala sve njegove. Od kada živi u Pragu, viđamo […]
Izbacih tu priču o Neni, kao roker baladu, ne sanjajući da će toliko ljudi da je zavoli. E sad, nije u redu da svoje mjesto u mom opusu ne dobije Čika Fadil, Nenin muž, koji je istina, bio grub, ali istovremeno, imao puno osobina koje su ga činile izuzetnim Tuzlakom i zbog čega su ga […]
Ovo je sto posto istinita priča mog djetinjstva. Mnogih detalja se sama sjećam, a mnogi su rezultat brojnih prepričavanja mojih roditelja, godinama kasnije. Imala sam godinu dana kada smo se doselili u Tušanj. Vrata pored naših živio je stariji bračni par. Svi su ih poznavali. I mladi i stari su nju zvali Nena, a njega […]
Moj novi drug Mirza izgovori neki dan slijedeću rečenicu: Za one koji posipaju pepeo po dječijoj stazi za sankanje rezervisano je posebno mjesto u paklu! Ova rečenica me podsjeti na djetinjstvo i imenicu plaza, od glagola plazati, pa se zamislih da li je to lokalizam ili se i u drugim dijelovima BiH govori plazati se, premda […]
Naša baka nije išla u crkvu. Nije osjećala takvu potrebu i privrženost, nije imala takav odgoj. Kada je znala da neko drugi ide, govorila je: „Kupi mi, bogati, svijeće.“ Ako je znala da ide neko njoj blizak, napominjala je: „Nemoj zaboraviti da zapališ jednu svijeću za moju sestru Maru.“ Naša baka je pravila uštipke uvijek […]
Ja sam jedino dijete iz braka mojih roditelja. Mnogi su me nazivali jedinicom. Dobro sam zapažala kao malo dijete i primjećivala komentare komšiluka: ” ma pusti, ona je jedinica!” Šta stvarno znači biti jedinica osjetila sam kasnije, puno puta, u trenucima velike usamljenosti, rata, straha, padova, mentalnih reinkarnacija. Pošto govorim iz iskustva, često kažem: “nikog […]
Bolest me spriječila da dođem na Kameleonovu rođendansku/novogodišnju zabavu. Pitam Džezi kako je bilo, kaže ona: “Super, dobila sam sat!” SAT? E gdje mene nađe? Naime, ja TO ne nosim. Iz više razloga. Prvi je što me frustrira prolaznost vremena. Drugi je, čini mi se da iz podsvijesti čujem neki glas: meni nikada u firmi […]
Tog dana kada sam donijela odluku da ću pisati blog, sam morala održati govor, tačnije, izlagati na temu žensko poduzetništvo, ali po ko zna koji put, ženama koje su se dokazale kao poduzetnice. Ranije jednom na istu temu sam govorila o tome kako je paradoks da neko ko nije realizovana poduzetnica govori o tome onima […]