Moju knjigu ne morate kupiti, ali bi trebalo

Univerzitet i izdavaštvo ne idu jedno bez drugoga, i to je OK. Nove udžbenike je potrebno producirati, baviti se naučnim istraživanjima i bilježiti to, sticati reference i izgrađivati briljantne umove je cilj svakog modernog društva. Svaka progresivna aktivnost je dobra dok je hiperprodukcija ne pojeftini. Zato je uvijek najteže naći mjeru.  

Stoga se ne kaže džaba da bi grah bio skup da slabije rađa. Istaknuti autori i savremen pristup metodologiji istraživanja trebaju logično imati za cilj da pristupe što većem broju čitalaca, koji ne moraju nužno biti studenti. Sve što se zove udžbenik i naučni rad bi trebao mnoge zainteresovati da se upute u njegov sadržaj.

Jedan od uslova za napredovanje u akademskoj karijeri jeste izdavanje udžbenika i objavljivanje određenog broja naučnih radova. Ovako postavljeni uslovi djeluju sasvim logično sve dok ne sagledamo načine kako se do ovih uslova dostiže. Istinskim eruditama na bh. univerzitetima koji su izuzetak nečasnoj praksi se unaprijed izvinjavam. Svi državni i većina privatnih univerziteta u BiH izdaje sopstveni naučni časopis, kako bi se u njemu objavljivali radovi putem kojih će se zadovoljiti minimum postavljenih kriterija o akademskom napredovanju. 

Ostatak teksta pročitajte OVDJE: