Od novog jada stara bol će proći

Nikako da dođe proljeće u naš grad da u hotelskoj bašti procvjeta magnolija i u najljepšem svjetlu ukrasi našu tuzlansku kozu, koju smo skromno tu u bronzi izlili, ali nekako pola stidljivo, pola s ponosom. Eto, vele da ima već gotovo vijek i po kako nas po kozi poznaju. I po uglju i soli. A nas malčice i stid toga. Mi bismo valjda više voljeli da smo poznati po harfama i violinama. Pa sve stremimo i sve se mučimo da dosegnemo te kulturne vrhove, da budemo pjesnici, muzičari, recitatori, govornici, ali za to treba, kao i za engleski travnjak – vrijeme.

Kao poznata samozvana turistička destinacija, Tuzla se nekako mnogo brže etablirala kao najzagađenija u Evropi nego kao turistički najprivlačnija.

Mislim da je naša lokalna vlast s intimnom radošću dočekala nedavne proteste boraca i jaku hladnoću jer su ti problemi privremeno stavili u drugi plan teškoće vezane za disanje, tačnije, za čist zrak. Novi jadi, koji su se nekad zvali snježna zimska idila, prozvaše se elementarnom nepogodom, ali, srećom, “oturiše” pažnju s mnogo manje definisanih protesta građana, koji kažu: “Hoćemo čist zrak”, ili u prijevodu: “Mi bismo da dišemo, kao sav normalan svijet!” I tog istog dana kad smo i mi podigli glas učiniše to i građani Splita, koji imaju čak i veće zahtjeve. Oni hoće čist zrak, vodu i zemlju. Mi Tuzlaci uvijek smo bili skromniji. Valjda je to rudarima imanentno.

Ostatak teksta pročitajte na

 http://balkans.aljazeera.net/blog/od-novog-jada-stara-bol-ce-proci