„Jesam li debela?“
„Nisi, ali.“
Ništa ne zvoni jače od tročetvrtinske pauze, koja dođe ispred i iza ali! „Nisi ti debela, ali si bucmasta, debeljuca“, reče mi sin. Kakvo je uopšte značenje svega što ide ispred ali?
Postaviše novogodišnju rasvjetu i ukrase na ulice mog grada. Ta divna šarena svjetlost bezbroj lampica obasjala je ulice i pala na snijegom okvašenu ćebad kojom se pokriva stotine izbjeglica, koji već mjesecima spavaju na otvorenom. Neko pobjegao od rata, neko od siromaštva, neko od pravde, neko jer je vidio da drugi idu, svi u oskudnoj odjeći i bez dokumenata.
Čujemo da ste vi Tuzlaci humani ljudi, tolerantni prema drugim bojama kože, imate razumijevanja za drugačijeg. „O da“, reći će svi u glas. ALI? Kako onda gledamo da ljudi spavaju napolju, već dvije godine, a noći su hladne i kišovite.
Ostatak teksta pročitajte OVDJE: