Piše Sanja Hajdukov

Imala sam dvije male kćerke kad sam radila jedan od svojih najbolje plaćenih visokopozicioniranih poslova. Zbog toga sam ustajala rano, spavala malo, budila djecu da ih vodim u drugi dio grada, kod Sašinih na čuvanje, da budu u sigurnim rukama, jer je mama imala neizvjesno radno vrijeme.

Išle bismo tako po kiši, rano, vukle torbe, violinu, gitaru, bicikl, barbiku... Moje djevojčice klimatale su glavama, nerazbuđene i zbunjene. Sve to bi posmatrala komšinica, koja bi se dokono naklatila na prozorsku klupicu, a za ljetnih dana zauzela bi stratešku poziciju na ivičnjaku kako joj ne bi promaklo nijedno susjedsko kretanje.

Bila je pijačna radnica, ali i u tome neredovna. Uvijek je gunđala i davala komentare – potpetila bi muževljeve stare cipele, sjela na ivičnjak trotoara i nadgledala događanja.

I jednog jutra, tmurnog i hladnog, ostrugah led, zagrijah kola, dok su se djevojčice vukle, namrgođene gunđale: "Zaboravila sam barbiku, gladna sam, piški mi se, neću ovu jaknu." Dok sam ih ja trpala, ne obazirući se, i govorila: "Požuri, požuri, kasnim!", komšinica je to gledala, othuknula i podigla pogled ka nebu, rekavši: "E, hvala Bogu pa mi nije nužda da živim kao ti!"

Na moj šokirani pogled ona trijumfalno nastavi: "Žao mi tih tvojih curica. Moji, vala, do dvan'es' spavaju!"

Vremenom su mi te njene riječi postajale sve manje smiješne.

Djevojčice su porasle, pa sad imam mnogo više vremena za čitanje. Prateći predizborno konsolidovanje redova, dijeljenje starih i rađanje novih stranaka, sve češće mi se po glavi vrti prijeteća Danteova formulacija: "Najmračniji krugovi pakla rezervisani su za one koji u vremenima moralne krize ostanu neutralni i suzdržani."

Ostatak teksta pročitajte na

http://balkans.aljazeera.net/blog/hvala-bogu-pa-mi-nije-nuzda-da-zivim-kao-ti

www. Erazmo.ba – budite aktuelni,obrazujte se i odaberite kurs iz naše ponude: Java, Android, Photoshop,Grafički dizajn, Dječije programiranje, Autodesk 3Dmax, Web dizajn, AutoCad, Engleski i Njemački jezik.