Piše: Sanja Hajdukov
Urijetko poštar zazvoni na naša vrata. Tu i tamo stigne meni neka kazna za prekoračenje brzine i onda naš poštar nekako susretljivo slegne ramenima i pruži mi odsječak plave koverte da potvrdim prijem.
Oko Božića donese novogodišnju čestitku koju nam redovno i sa istim tekstom šalju kumovi iz Amerike, držeći se i dalje dobre stare tradicije. Mi te čestike pažljivo pregledamo, konstatujući kako je u Americi sve divno, pa tako i poštanske marke, iz godine u godinu ljepše i gizdavije.
Ljubazni poštar kadkad pozvoni na naš interfon, kako bismo mu otvorili vrata, jer zaboravlja šifru. I to se baš desi neki dan: „Otvorite, komšinice, molim vas, poštar je!“
No nedugo zatim, pojavi se s kovertom baš na našim vratima. Uvježbanim hitrim pokretima, popravim frizuru, poravnam bluzu, nereprezenativnog kućnog karatkera, otvorim i poštar mi s osmijehom uruči, ovaj put bijelu kovertu.
A par dana prije toga, provodeći svoj ustaljeni ritual sedmične posjete frizerskom salonu, razmišljam kako imam pad kreativne energije i kako sve rjeđe pišem. Baš kao da je to i Bog znao, u moje krilo pade ženski časopis gdje je pisalo: „Granat treba da nose vodolije, jer podstiče kreativnost!“ Pročitam cijeli tekst i u njemu nađem potvrdu za svaku moju misao. Riječ je naime o kristalima i poludragom kamenju, te njihovoj povezanosti sa horoskopskim znacima. Vele da granat, taj predivni kamen rubinovog sjaja, kroz koji se prelama boja crvenog vina i kardinalskog plašta, na nas, februarsku djecu utiče tako da nam podstiče inspiraciju i vrati baš onoliko kreativne energije, koliko putem, radeći svakodnevne neispirativne poslove, izgubimo. Predstavlja ljubav. Pisalo je da odgovara energiji srca, obnavlja osjećanja, puni energijom i regeneriše, pobuđuje čarobnost, revitalizuje, pročišćava i uravnotežava energiju, donosi smirenost, budi strast. Treba da ga nose vodolije, posebno one koje se bave pisanjem.
Gotovo panično krenem u potragu za granatom. U prodavnicama nakita mi nabrojaše sve: „Imamo ahat, jantar, malahit... A granat? E to nemamo, na žalost.“
U časovima noćnog bdijenja, pronađem čovjeka iz Sarajeva koji prodaje nakit od poludragog kamena, a nudi sve: i žad i ametist i sve ono u šta sam ja, kao i svaka žena rudar, zaljubljena. Krene prepiska:
„Imate li granat?“
„Imam narukvicu.“
„Kupiću je, ali imam veliku molbu“
„Izvolite:“
„Pa ja sam iz Tuzle, ali jako želim i neophodna mi je ta narukvica. Mogu li vas zamoliti da mi je sačuvate, doći ću naredne sedmice u Sarajevo do vas.“
„Može. Pa naravno da može , gospođo. Evo odvojio sam. Samo dodjite, ona je vaša.“
Sutradan, nekako popodne, dok sam Saši objašnjavala kako ću se napokon domoći tog čarobnog izvora energije i kako će konačno prava osoba nositi baš taj prefinjeni kamen, kakav traži duša u vodolije - i baš tad stiže poruka od prodavca nakita: „Gospođo Sanja, izvinite zaista, ali kolega je narukvicu greškom prodao. Nemamo više ni jednu. Javićemo vam se za par mjeseci.“
U tom se vratila prijateljica Alisa sa svjetskog sajma minerala u Minhenu, kojoj sam takođe rekla da mi kupi granat.
"Molim te, ne pitam koliko košta, samo donesi."
Alisa je došla, donijela prekrasan ćilibar i rekla: „Obila sam noge tražeći, al' jednostavno ga nije bilo, izgleda da je granat tako rijedak.“
Pomislih da mi nije ni suđen to jutro, kada sam čula neočekivano zvono na vratima. „Poštar je komšinice.“
Otvorim, on mi dade kovertu.“Prokleti radar u Olovu“, pomislih. Dok sam otvarala iz koverte je ispala narukvica od granata, baš ta, od prodavca iz Sarajeva. I pisamce: „Željela sam da te obradujem baš danas. Nosi svoj granat jer je čista ljubav. Voli te Buba. “
Poslala mi ju je Buba, najbolja prijateljica mog muža, iz nezaboravnih dana mladosti. Buba je, kako i sve produhovljene vodolije, te noći upratila moju prepisku s prodavcem poludragog kamenja, vidjela da sam rezervisala, otišla ujutro i rekla: „Molim vas, napišite Sanji da je prodata narukvica, želim da je iznenadim.“
I vratilo me to na dane baš rane mladosti, kada smo Buba i ja, baš kao u filmu Serendipity, uhvatile za isti par minđuša u radnji, pogledale se, pitajući se kojoj će pripasti.
„Uzmi ti.“
„Ma neka, tvoje su.“
No prodavačica je imala dva para, baš i jedino tih. Od tad, povezale su nas neke neraskidive sile dijeljenja istih vrijednosti. Voljele smo sličnu odjeću, gajile isti smisao za humor, za sebe željele najbolje momke. Bila je Sašina super prijateljica i branila ga je od ženskih nasrtaja. Sve dok nije upoznala mene. Naprosto je shvatila da djevojka koja nosi iste minđuše kao ona, nosi istu asimetričnu garderobu, ima dušu vodolije i u svemu nađe razloga za smijeh. Da baš ta zaslužuje Sašu.
I tako. Danas smo i Buba i ja sretne mame po troje djece. I dalje se smijemo istim stvarima. I dalje je Saša moj, ali i zauvijek njen. Danas je Bubin rodjendan i ja sam htjela da joj se zahvalim na svemu: na tome da je imala opaku dobru procjenu da sam ja najbolja žena za Sašu, da joj nije bilo mrsko da nađe prodavca kristala i šarenih kamenčića i napravi iznenađenje za mene.
Jer jedna je duša u vodolije.
Zato ti Buba hvala što postojiš, što si kao biser čarobna, naša i neponovljiva. I što baš kao granat na mojoj ruci predstavljaš ljubav, obnavljaš sjećanja, puniš energijom i regenerišeš. Sretan ti rođendan, naša draga, prijateljice, vodolijo i predivna ženo. Željela sam da te obradujem baš danas, jer si ti čista ljubav!
www.erazmo.ba – budite aktuelni,obrazujte se i odaberite kurs iz naše ponude: Java, Android, Photoshop,Grafički dizajn, Dječije programiranje, Autodesk 3Dmax, Web dizajn, AutoCad, Engleski i Njemački jezik. Dozvolite da vas obrazuju oni koji su na najbolji način obrazovali sebe.