Piše Sanja Hajdukov

Ludost je vječna, sve drugo je prolazno, riječi su Erazma Roterdamskog, jer čovjek nije sposoban da odoli njenim vjernim slugama: pohlepi, požudi, laskavosti i najgoroj od svih, zaboravu. E baš takvi smo mi, od svakog nas novog jada stare muke brzo prođu, pa zaboravimo ono oko čega smo do juče koplja ukrštali. U svoj dekadenciji današnjice aktuelizirala su se državnička pitanja, pa se niko i ne sjeća da se prije tri mjeseca navršilo 30 godina potpisivanja Konvencije o pravima djeteta. A tada je sedamnaestogodišnja Amina iz Bosne i Hercegovine govorila na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija o važnosti obrazovanja kao načina za poboljšanje položaja djece. U to vrijeme u našoj zemlji „oči sviju ljudi bjehu uprte u zemne stvari“ (Oblak, D. Cesarić) i Aminino izlaganje prođe gotovo neopaženo.

Nedavno istraživanje koje je proveo World Vision u BiH daje podatke u kakvom su položaju djeca u BiH i svijetu. Kao jedan od latentnih oblika zanemarivanja djece današnjice navodi se nevidljivost. Zastašujući i otrežnjujući podatak je da se i u BiH djeca osjećaju nevidljivim u svojim porodicama. Koliki god da je bio uzorak i ko god da je bio ispitanik, opasno je. Djeca su govorila o tome kako roditelji puno rade, kako govore da su izloženi stalnom stresu i problemima na poslu, prijetnjama otkazom, malom platom, lošim položajem radnika i stalnom nestabilnošću, zbog čega su u stanju konstantnog sitničavog gnjeva i prosto ne pridaju pažnju djeci. „Sačekaj, to ćemo kasnije, ne mogu sad, nemam vremena, žurim, boli me glava“... svakodnevne su rečenice koje djeca slušaju od roditelja. Nametnuti teror uspjeha čini djecu nevidljivom i slama duše roditelja opterećenih imaginarnim imperativom izvrsnosti. Prepoznajemo li sebe u ovome?

Ostatak teksta pročitajte OVDJE:

www. Erazmo.ba – budite aktuelni,obrazujte se i odaberite kurs iz naše ponude: Java, Android, SPSS, Grafički dizajn, Dječije programiranje, Autodesk 3Dmax, Web dizajn, AutoCad, Catia, Engleski i Njemački jezik.