Piše Sanja Hajdukov

Zvaće se Vijesnica Mira, jer ime je znak. „Pa ti baš našla najgoru godinu od svih za porađanje,“ govorili su mi mnogi. Bodrila me komšinica koja je u ratu, te ’95 rodila već četvrto dijete. „Rat je, gine se, na nama je da rađamo. Ne brini, svako dijete ima svoju nafaku, vidjećeš“, pripremala me. „Nikada se ovoliko nije rađalo“, pričala mi je babica,  „Svake noći po 30 djece se rodi pod granatama.“

Vječnim olovnim i krvavim pečatima obilježila je ta ’95 Tuzlu. Pored rata, gladi i života bez vode i struje, tu godinu obilježile su najstrašnije scene stradanja na Kapiji, a odmah zatim stradanja Srebreničana, hiljade žena i djece u zbjegovima, pod šatorima, u kolektivnim centrima.

„Rodićeš djevojčicu“, govori mi doktorka. „Zvaće se Irina, što na grčkom znači Vijesnica mira“, velim. Te noći kad se rodila, grlim je pod granatama i molim se za njen život, djetinjstvo, da poraste velika, da živi u miru, da bude bezbrižna, a čini se da takva vremena nikada neće doći.  Kažu da ako nešto istinski želiš iz dubine cijelog svog bića, samo tada će se to i desiti.

Imala je tri mjeseca kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. I ja sam nekako doživjela da je to bio priziv.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE:

www. erazmo.ba – budite aktuelni,obrazujte se i odaberite kurs iz naše ponude: Java, Android, SPSS, Grafički dizajn, Dječije programiranje, Autodesk 3Dmax, Web dizajn, AutoCad, Catia, Engleski i Njemački jezik.