Rodi me majko pametnu pa me na perje baci - Anela Arifi

Piše Sanja Hajdukov

Da li biste povjerovali da jedna djevojka iz Tuzle član desetočlanog tima naučnika Sjedinjenih Američkih Država, koji se bavi istraživanjima vezanim za dekarbonizaciju države Kalifornija?
Zove se Anela Arifi, danas ima  24 godine i radi doktorat na Stanfordu i ima cijeli naučni svijet na dlanu.
Jedna mlada Tuzlanka je prva žena iz BiH koje je dobila Kraljevsku stipendiju Darthmouth College, Hanover, blizu Bostona, jednog od osam članica Lige bršljana (Ivy league), dakle najstarijih američkih univerziteta. Nakon uspješnog završrtka studija, odlučila je da aplicira za doktorske studije uprkos pravilima koja nalažu završen magisterij i nekoliko godina iskustva u radu. Ništa od toga nije imala, ali je odlučila da pošalje pet aplikacija na pet najviše rangiranih američkih univerziteta i primljena je na svaki uz punu stipendiju! Odlučila se za Stanford, na kojem je, takođe kao jedina iz BiH do sada, dobila najprestižniju stipendiju Knight-Hennessy.
Govori mi da nije samo novac ono što ovu stipendiju čini najatraktivnijom na svijetu, nego kontakti koje taj studij omogućava, poznanstva s najvećim naučnicima svijeta i velikim zvijezdama, pa je već u prvom semestru upoznala Melindu Gates, na primjer.
Ta ista djevojka istovremeno je prvakinja flaute u simfonijskom orkestru Univerziteta Darthmouth.
Kad upoznate Anelu Arifi shvatite da je moguće da jedna osoba, koja nema nikakvu političku ni rođačku zaleđinu, ukoliko je željna nauke i znanja, može da završi neki od Ivy League univerziteta u Americi. Anela je tanana, samozatajna, ali iz njenih očiju i izraza lica vi odmah vidite njen svjetlucavi um. Ona govori otvoreno i lagano, kao da priča nešto svakodnevno i uobičajeno.
Kaže da je za njene nesvakidašnje uspjehe potrebna upornost, malo sreće i velika podrška roditelja i škole. Jer da nije pohađala školu koja je prepoznala njene talente, da je ta škola nije podržavala u bavljenju naukom i ohrabrila da se prijavi na takmičenja mladih naučnika u Americi i da to roditelji i zajednica nisu podržali, naravno da ne bi bila u mogućnosti da se za nju čuje i sazna, niti bi njene aplikacije za studij na najboljim svjetskim univerzitetima bile tako uspješne.
Znači, za uspjeh je potreban blistav um, ali i puno podrške, u vidu vjerovanja vaših najbližih da ste vi za velika djela zapravo sposobni ili čak predodređeni.
Kako je došla do ovoga?
„Još kao dijete voljela sam kompleksne strukture“, veli. Od malena je pokazivala interesovanje za nauku, pa je ljeti, boraveći kod majčinih roditelja, posmatrala kako obrađuju polja i uzgajaju piliće. Za razliku od druge djece, pitala se šta se dešava sa gomilama perja, koje se kao animalni otpad kod nas gurne u rijeku. Pitala se da li je moguće od toga praviti biodizel. Ovakva razmišljanja razvijala je kroz osnovnu školu s onim nastavnicima koji si imali osjećaj da prepoznaju talenat. Svoje škole, osnovnu, srednju i muzičku predstavljala je na svim takmičenjima i uvijek donosila zlatne medalje.
Kao srednjoškolka je svoju ideju o dobijanju goriva iz kokošijeg perja prijavila za Olimpijadu mladih naučnika BiH Bosepo i osvojila prvo mjesto. Uz podršku profesora iz srednje škole prijavila se na američko takmičenje mladih naučnika i osvojila  prvo mjesto s idejom o iskorištavanju otpada za proizvodnju biogoriva. Za sve ovo morala je prikupiti novac, jer niko u lokalnoj zajednici, kao ni lokalne institucije nisu vjerovale u ovu mladu djevojku, tako da je novac morala nabavljati uz podršku prijatelja.
U Americi je briljirala s ovim idejama, odlazila, vraćala se, prijavljivala se na dalja takmičenja i sve ovo, zapravo ju je dovelo u poziciju da aplicira za studij. Zajedno s prijateljicom prijavila se na Google Science Fair opet u Americi i tamo bila zapažena sa svojim idejama. Ovo ju je dovelo na Genious Fair i tako se serija uspjeha sama nizala.
Studirajući imala je odlične profesore i mentore, koji su joj davali smjernice o tome na šta da se fokusira, i njena ideja o perju prerasla je u proučavanje sprečavanja energetskog siromaštva.
2015. godine  u SAD-u je proglašena najprosperitetnijom mladom naučnicom svijeta, gdje je predstavila svoje ideje vezane dobijanje biougalj od otpada s deponija, kao i razne ideje vezane za nove izvore energije. Dobila je priliku da govori u Ujedinjenim nacijama u Njujorku. U organizaciji univerziteta je putovala po mnogim gradovima i državama i predstavljala svoje ideje i istraživanja.
Stipendije koje je dobijala daju se mladim ljudima za izuzetne uspjehe u nauci. Na fakultetu su je usmjerili na bavljenje energetskim inženjeringom i internacionalnim razvojem, jer su, pored talenta za nauku njeni profesori primijetili da ima potencijal za prenošenje znanja, govorničku vještinu i da treba da se bavi promocijom nauke u cijelom svijetu.
Rijetka su djeca koja pohađajući muzičku školu, rastavljaju svoj instrument i proučavaju kako zvuk rezonuje i kako zrak cirkuliše. Na osnovu znanja o flauti na kojoj je virtuozna osmislila je dvoreaktorni sistem za proizvodnju energije iz kokošijeg perja, koji je predstavljala na raznim takmičenjima i kojem se ima namjeru vratiti kako bi ga usavršila.  Primijetila je da je hidrogen, kao pogonsko gorivo zarobljen u raznim strukturama iz kojih se može napraviti bio dizel.  Naučila me šta je to energetsko siromaštvo i da postoje stotine različitih vrsta siromaštva koje nauka tretira.
Čak mi je pričala da se protiv siromaštva možete boriti na milion načina, pa čak i poezijom. Rijetko ko zna da postoji i menstrualno siromaštvo, jer mnoge žene svijeta nemaju uslove za higijenu tijela, pa čak i za najjeftinije higijenske uloške. Melinda Gates, koju je Anela upoznala, bavi se sprečavanjem menstrualnog siromaštva u svijetu.
Stipendija za doktorski studij na Stanford univerzitetu daje se onim mladim ljudima za koje se vjeruje da će promijeniti živote miliona drugih.
Tajna je u koraku, oduvijek sam vjerovala.  Pa i sama Anela kaže da je tajna njenog uspjeha u tome što je preduzimala korake, ne čekajući podršku i vjerujući u sebe.
Smatra da nije izabrana, nego privilegovana, vjeruje u Boga i najsretnija je što je dobila priliku da realizuje svoj talenat, ali da bez pomoći i podrške roditelja ništa ne bi bilo moguće. Za Tuzlu je pored ljubavi prema roditeljima, veže i ljubav prema jednom Enesu. A on, dok sluša kako mi ona priča o sebi, nekako raste od ponosa, ne znajući možda da je Tolstoj rekao: „Ništa nije toliko potrebno muškarcu, kao društvo pametne žene.“
I naravno, kad joj je trebao novac i podrška za odlaske na takmičenja i razrađivanje ideja, lokalna zajednica nije to prepoznala. Izostala je podrška institucija, kao što to obično biva. Sada, kada je Anela proklamovana američka naučnica, sad bi se svi malo okitili njenim perjem, baš tim perjem, iz kojeg je ona osmislila kako proizvesti bio gorivo. Rastale smo se. Žurila je nazad na Univerzitet Stanford, najviše rangirani univerzitet u svijetu, ona, sićušna djevojka iz Tuzle, koja je sve postigla sama, zahvaljujući unutrašnjoj energiji i nesvakidašnjoj inteligenciji.
Šta reći za Anelu Arifi osim da sam imala privilegiju razgovarati s njom. Nije uzalud izreka: „Rodi me majko sretnu, pa me na đubre baci.“ U Anelinom slučaju rekla bih: „Rodi me majko pametnu, pa me na perje baci.“

www. erazmo.ba – budite aktuelni,obrazujte se i odaberite kurs iz naše ponude: Java, Android, SPSS, Grafički dizajn, Dječije programiranje, Autodesk 3Dmax, Web dizajn, AutoCad, Catia, Engleski i Njemački jezik.

 
 
pogledano 121 puta

Kontakt informacije

Gdje se nalazimo

Top